Tuesday, December 20, 2016

Slikopesma - transformiranje (8)

Melanholija/Brodolom, 1938.

Ljubičasti leptiri
ispraćaju u samrtnoj tišini
njenu melanholiju,
izbledelu i obezbojenu.
Sve nijanse plave
rastrgnute su
u neočekivanom brodolomu.
Konačno su se vratile
svom izvoru.
More ih je odmah upilo 
u sebe.
Ponovo su plava deca nesagledivog mora.
Bleda i bez očiju,
sada su bliže zvezdama,
hladnim i bez sjaja.
Svakog se sumraka 
rađaju ponovo 
na umirućem horizontu.
Sedam ljubičastih leptira.
Ona ih je rodila
na samrtnoj postelji
i pustila da odlete
u  drugačije svetove
bez glasova,
bez ljudi,
bez patnje,
bez dihotomija.
Svaki od njih sedam
njene tragove
nosi na krhkim krilima
neprekidnog čekanja.
Pod maskom privida večitog sna 
koju je jedne sparne venecijanske noći
skinula sa lica prikrivenog arlekina,
iskrala se na drugu stranu.
Prolaz je bio završen
i bila je spremna
za odlazak
na jedno sasvim drugačije putovanje
bez kofera,
bez točkova,
bez pisama,
bez rukovanja.
Morala je da je zakopa zauvek
pre prelaska na drugu stranu.
Morala je da je se odrekne,
da porekne njenu istinu,
da je izbriše iz svojih reči,
da je izbaci iz svojih boja.
Morala je da je uništi.
Samo je oslobođena
mogla da krene na put.

Sedam ljubičastih leptira,
četrnaest crnih lepeza,
njena plava, tek rođena deca 
nedokučivog mora
u kome je predano čekala,
ispraćaju u tišini odrubljenih zvukova
njenu melanholiju
dok ona na drugoj strani,
hladnih i skamenjenih ruku,
već stvara novo čekanje.

Sedam ljubičastih leptira
odleće ka izmišljenom horizotnu.
Svaki od njih sedam
njene tragove nosi
u nove svetove
čineći ih boljim
za rađanje nekih
novih melanholija.
Sedam ljubičastih leptira
krije tajnu njene metamorfoze.
I svaki od njih sedam
porođen je iz njenih usta,
iz njenog poslednjeg izdisaja,
iz njenog nedosanjanog sna,
košmara u kontinuitetu,
da sve dihotomije
postanu jedno
u tesnom svetu opšteg nepripadanja.


Slikopesma - transformiranje je kombinovana forma, za kojom sam tragao i koju sam osmislio iz snažne potrebe da i formalno uobličim kompleksnu i višeslojnu komunikativnu sintezu dva umetnička izraza, dva autentična jezika; forma koja je naravno i sasvim uobičajeno, kada je o Mileni reč, dihotomna. Ona nastaje u komunikativnom procesu dva medija – konkretne Milenine slike i moje poetske crtice, kao reakcije na ključeve, poruke i moguće odgovore koje nam data, odnosno odabrana slika pruža. Takvo sinergijsko uobličenje Mileni i njenom delu otvara potpuno nova značenska polja, često prilično intimna, lična (jer drugačija ni ne mogu biti), jer je pristup sasvim umetnički i oslobođen već postojećih stručnih tumačenja sa stanovišta istorije i teorije umetnosti. Ova nova, kompleksna forma jeste inovativni vid tumačenja Milene kao celine, kao snažne energije povezivanja. U svom ličnom traganju, ispitujući i preispitujući asocijativnu vezu sa konkretnom Mileninom slikom, upravo počinje i razvija se živopisan komunikativni proces, u kome se autentična značenja njenog dela transformišu iz vizuelnog u literarni medij, te kao rezultat tog procesa nastaje slikopesma, nova forma, a u značenjskom smislu i u okviru tumačenja umetničkog dela, Milenina slika ima još jedan, pridodat nivo značenja i tumačenja, potpuno autentičan i jedinstven – specifičnu poetsku reakciju.

Saturday, November 5, 2016

Novi krug i nova pesma - eho njenih reči - 107!



Srećno novo trajanje, Milena! Hvala za nepresušnu inspiraciju i za svetlost kojom na nove puteve otvaeaš. Borba se nastavlja! Treba stvarati.
Na dan tvog dolaska na ovaj svet, poklanjamo muziku i zvuk tvojim neprolaznim rečima. Tvoja poezija nastavlja da peva. Ponosni smo što možemo da joj poklonimo glas. 

Sunday, March 6, 2016

Dan iz nezaborava XI - 36 71



Danas neću mnogo pričati. Moje reči nisu važne. Nemaju značaj. Odlete s vetrom i nikad se ne vrate. Ne kriju se u ehu. Danas ti govoriš, Milena. I sutra ćeš. Toliko toga još imaš da nam ispričaš. Danas ne sabiramo brojeve 36 i 71. Ne sabiramo tvoje godine na ovom našem nesrećnom svetu i godine tvog boravka na drugoj strani. Njihov zbir nije slika istine o tebi. Samo večnost. Samo trajanje. Samo sećanje. Samo nezaborav.
Još jedan dan iz nezaborava protiče u nejasnoj tišini o tebi. Ja opet pokušavam da tišinu prevarim. Danas neću mnogo pričati o tvom odlasku. Danas ću pevati tvoje boje i tvoje reči. Pesma je i radost, i tuga, i lek, i melanholija, i manifest, i opomena, i počast. Sinteza susretanja dve strane. Opet dihotomija. Ni danas je ne možemo izbeći. Nikad. Danas ću pozajmiti neka od tvojih krila, optočiću ih pesmom i pustiti u svet. Vetar je jak, razliće je do svih daljina koje si spajala i u čijim si uglovima čekala i stvarala. Dižem tvoj glas, počinjem da pevam. Pesma se nastavlja i pobeđuje zaborav. Putovanje se nastavlja. Ti traješ sve snažnije. Pratim tvoj mesec i ništa ne pitam. Znam da je to pravi put. Daljine se stapaju u jedno neobično prostranstvo novih mogućnosti. Dvojnosti postaju jedno. 


Danas neću više pričati. Neka sećanje nadvlada reči. Neka pesma kaže sve. Neka se tvoj glas prolije po sivom, martovskom nebu i neka nas sve prekrije prašinom tvoje zvezde. Ne znam da li smo spremni da primimo na sebe to bogatstvo. Ne znam, ali iščekujem s plavom radošću i ljubičastim kontinuitetom naših dosadašnjih susretanja.
Imala si 36 kada si prešla na stranu večnih. Prošla je 71 godina od tog dana. Danas ne sabiramo te brojeve jer zbir već znamo: večnost - trajanje - sećanje.
Prolazi još jedan dan iz nezaborava. Ćutim i pevam u sebi tvoje reči. Pratim unutrašnji ritam koji danas šalješ iz univerzuma. Ne brini, pamtićemo te. Tvoju svetlost već pronosimo ponosno. Neću više pričati. Počinje pesma. 36. 71.


Sunday, January 10, 2016

Sagoreti mesec u pakosti svih sedam dana - o performansu u KPGT-u


Video-zapis (fragmenti)

Performans kojim je zatvorena ova prilično uspešna godina u kojoj su sve moje umetničke aktivnosti bile usmerene na obeležavanje velikog jubileja - 70 godina od Milenine smrti, bio je deo večeri avangardnog performansa "Svetlost i senke", održane 25.11.2015. godine u KPGT-u, u saradnji sa našim prijateljima iz Nektan art-a. 





 




Nosi naziv Sagoreti mesec u pakosti svih sedam dana, i kao i svi prethodni u fokusu je imao naše muzičko oblikovanje i izvođenje Milenine vanvremenske poezije. Ovoga puta, u nešto drugačijoj, unapređenoj kostimografiji, izbeljenih lica i crnog vela koji jasno aludiraju na onostranost i prisustvo i priziv duhova prošlosti, pre svega dobrog Mileninog duha, izveli smo i našu novu pesmu na Mileninu poeziju koja se zaključuje stihovima “Pre no što padnemo u nebo, naučićemo savršeno aritmetiku zvezda.”. Tu pesmu napisala je na srpskom jeziku. Intervali između izvođenja pesama vizuelno su aludirali na astrološke aspekte koje svaki dan u nedelji nosi. Pomoću njih sam, kao i uz ranije korišćenu Mileninu fragmentisanu “ikonografiju”, gradio instalaciju koja je vizuelno podržala celinu i celovitost patnje kroz koju stvaralac prolazi u svojoj tišini kreativne svakodnevice dok konačno ne izrodi delo, na kome neprekidno radi “u pakosti svih sedam dana” “sagorevajući mesec” svake noći, moleći sve sile ove i one strane da mu da dovoljno snage i vremena da istraje u svom poduhvatu, da ga uspešno završi, tražeći rešenja u aritmetici zvezda i u rasporedu i uticaju planeta našeg sistema…









U vizuelno-estetskom smislu u sintezi sa zvučanjem i interpretacijom pesama kreirana je atmosfera noći, tame, okrenutosti ka putovanju na drugu stranu, ka traganju za mesecom, ka tajnama neistraženog u našoj svesti, ali i u htonskim energijama onih koji su otišli, a koji i dalje putuju i traže svoja utočišta. Kako se “sedmica” bliži kraju, i dan za danom nestaje u pepelu nestalnog meseca koji neometano prelazi svoj put kruženja, zlokobno ćutanje koje nagoveštava mnoge završetke sve je glasnije. Vazduhom koji delimo sa publikom u toku performansa osnažava se intenzitet oniričnog odnosa koji lebdi među nama i koji će dovesti do pucanja, do kraja, do novog rađanja i nekog novog početka u naznaci. I ovoga puta, mi, Nevidljivi, sagoreli smo mesec, sledili smo njene tragove na tom putovanju koji ne prestaje. Putovanje se nastavlja.








Bila nam je velika čast da učestvujemo u ovoj večeri sa vrsnim umetnicima iz trupe Nektan art, koji pionirski i požrtvovano pronose neobičnu svetlost butoh (buto) plesa - teatra - iskustva kao jedinstvene forme, koja na našim prostorima još nije dovoljno predstavljena i istražena.