Friday, December 11, 2009

Slikopesma - TRANSFORMIRANJE (2)

La Lettura II (Arlekin sa lepezom), 1935.


U svoj svojoj svemoći i nemoći
čuvaš tajnu večnog lutanja,
samo je moru otkrivaš,
mada je i ono suviše zauzeto talasanjem
da bi te shvatilo ozbiljno
duže
od nekoliko trenutaka.
Ni tajni znakovi tvojih veštih ruku,
ni neobična lepeza domaštanih misli
neće te zauvek otrgnuti
od nametnute ti sudbine
da budeš veseli medijator,
nespretni pokušaj spletkaroša,
i prostodušna žrtva
u ime tuđih, a na štetu svojih ideala.

Na ovom svetu,
po oceni većinske rulje,
suviše je nas
koji umemo da slike prenesemo na drugačiji način
sa ubeđenjem da time pravimo veliku razliku
u životima drugih,
onih pripadnika većini,
pred koje naivno i skoro nepravedno postavljamo velika očekivanja
da shvate našu duboku tugu i nepomično i sveprožimajuće crnilo,
ali i naše naizgled prenaglašeno ushićenje i neobuzdanu radost
u projekcijama budućih velikih pobeda...

I ja,
i arlekin,
i ti,
koja si sve to dobro razumela i ćutala,
i prenosila kroz snohvate plavih nijansi,
obični smo posrednici našeg dara,
neobični nosioci prokletstva posebnosti...
Neshvaćeni i prognani iz potpuno iskonvencionalizovanog cirkusa,
sa već unapred prikačenom etiketom
i rešenjem šifre,
koja pretenciozno i zavaravajuće ukazuje na
bipolarni poremećaj.
Samo nova mediokritetska definicija umetnosti.



Slikopesma - transformiranje je kombinovana forma za kojom sam tragao i koju sam osmislio iz snažne potrebe da i formalno uobličim kompleksnu i višeslojnu komunikativnu sintezu dva umetnička izraza, dva autentična jezika; forma koja je naravno i sasvim uobičajeno, kada je o Mileni reč, dihotomna. Ona nastaje u komunikativnom procesu dva medija – konkretne Milenine slike i moje poetske crtice, kao reakcije na ključeve, poruke i moguće odgovore koje nam data, odnosno odabrana slika pruža. Takvo sinergijsko uobličenje Mileni i njenom delu otvara potpuno nova značenska polja, često prilično intimna, lična (jer drugačija ni ne mogu biti), jer je pristup sasvim umetnički i oslobođen već postojećih stručnih tumačenja sa stanovišta istorije i teorije umetnosti. Ova nova, kompleksna forma jeste inovativni vid tumačenja Milene kao celine, kao snažne energije povezivanja. U svom ličnom traganju, ispitujući i preispitujući asocijativnu vezu sa konkretnom Mileninom slikom, upravo počinje i razvija se živopisan komunikativni proces, u kome se autentična značenja njenog dela transformišu iz vizuelnog u literarni medij, te kao rezultat tog procesa nastaje slikopesma, nova forma, a u značenjskom smislu i u okviru tumačenja umetničkog dela, Milenina slika ima još jedan, pridodat nivo značenja i tumačenja, potpuno autentičan i jedinstven – specifičnu poetsku reakciju.

Wednesday, December 2, 2009

Slikopesma - TRANSFORMIRANJE (1)

Fantastična kompozicija sa dva lika“, nastala 1933. godine, otvara ovaj svojevrsni ciklus mojih pesama inspirisanih konkretnim Mileninim slikama. Pesme će predstavljati neobičnu i nesvakidašnju formu tumačenja nekih njenih dela, onih koja u meni pobuđuju posebnu i jasnu svest o poklapanju naših senzibilnih i asocijativnih polja materijalizovanih različitih unutrašnjih manifestacija. Svako ima svoj način, svoj izraz, svoju formu. Moja je reč. Iz tih, potpuno ličnih, razloga imam potrebu da nekim njenim slikama podarim reči. Ova slika je prva u ciklusu dobila svoju poeziju, jer me je već odavno pridobila, svime onim što otkriva, ali daleko više onim što krije, a što me je sasvim zaintrigiralo. Pronašavši nekoliko vrlo upečetljivih ličnih asocijacija i veza sa sopstvenim svetom, nisam imao izbora, osim da samo ovom slikom, koja se svojom prikrivenom i melanholičnom iskrenošću sama nametnula, i ovom pesmom, koja slici daje nove prostore za dalja tumačenja, otvorim jedan drugačiji krug preklapanja i dopunjavanja dve umetničke forme.





Blede i okamenjene oči
ne mogu da se otrgnu od praznine
koju ne isijavaju,
već umorno i sporo ispuštaju iz sebe.
I ruku si svoju otrgla
iz nepokreta savršeno izvajane statue
kako bi potkrepila bolnu istinu,
tako razarajuću,
tako sveprožimajuću,
da je plamen zakopan duboko
u vama,
da jedva uspevate da ga prizovete sećanjem
kroz nežne i samotne oblake dima,
kroz ostatke neiznošenog prozirnog vela
koji vas nikada neće pomilovati po vašim usahlim obrazima
daljinama sputanih ljubavnika.

Tvoje prazne i umorne, krupne i nepomične oči
ne mogu da pogledaju crnilo koje ti šalju
prorezi sa njegove maske,
tako lepe i detaljno izrađene tvojom rukom
drhtavom i hladnom,
ispunjenom tragovima nedavno otuđene čežnje,
crnilo iza kog su sakrivene sve vaše boje ranijih susreta.
Mi koji smo ostali
nikada ih nećemo otkriti i njima bojiti svet.
A i zašto bismo?
To su ipak samo vaše boje.

Nama danas i dalje ostaje samo taj samotni prizor,
snen od blagosti plavetnila i nedovršenih igara:
vaši ostaci, iluzije onoga što ste bili i što jeste,
nepomično levitiraju nad kovrdžavom morskom pučinom
koja otvoreno ismeva vaše poslednje napore
da sagorelim osećanjima
konačno prevaziđete
NEMOGUĆNOST DODIRA!

„Milenina melanholija“

„Milenina melanholija“ je montaža mojih amaterskih snimaka i fotografija sa izložbe „San o buđenju“, koja je povodom velikog jubileja, stogodišnjice od rođenja Milene Pavlović Barilli, održana u galeriji SANU, u periodu od 17. jula do 25. avgusta ove godine. Izložba, retrospektivnog karaktera, izazvala je veliku pažnju, jer je na kraju procenjeno da je imala preko 90 hiljada posetilaca, što će je sigurno uvrstiti u jedan od najznačajnijih kulturnih događaja ove godine, kada se budu svodili računi. Veoma je uzbudljiva i ohrabrujuća činjenica da je izložba imala rekodrnu posećenost, ali o svemu tome, kao i o obeležavanju jubileja, drugi put.

Dakle, ovo je moja prva montaža uopšte i dosad nisam imao nikakvog iskustva u tome, ali sam prilično zadovoljan, jer sam kroz takvu sintezu uspeo bar malo da dočaram, kako izgled i ambijent same izložbe, tako i ono što je od većeg značaja za mene - izraženu melanholičnost i isprepletanost sna i unutrašnjeg poimanja sveta i mećuljudskih odnosa kroz tihu i prikrivenu patnju, nostalgičnost i nemogćnost deljenja sa drugima kroz ostale, konvencionalne oblike komunikacije, osim kroz umetnost. Neke njene slike iražavaju takav kompleksan sklop utisaka, stanja, osećanja više od ostalih, i one su istaknute ponovljenim pojavljivanjem u videu. To su uglavnom dela nastala u periodu od 1932. do 1935. godine. Sa ovom video-montažom sjajno komunicira muzička podloga, koja otvara potpuno novi krug utisaka i asocijacija, ali nikako ne narušava ideje i zagonetke koje nam zadaju Milenina dela, što je svakako prvi plan video-zapisa, već u ulozi auditivne upotpunjenosti Mileninoj melanholiji daje muziku koju zaslužuje i time otvara širi, ali ne manje kvalitetan prostor iz koga ovaj video komunicira sa gledaocima. Muzičku podlogu predstavlja sjajna pesma Lunatic irske pevečice Dolores O'Riordan, sa njenog drugog solističkog albuma iz 2009. godine No Baggage, inače lidera čuvene grupe The Cranberries, koja je ove godine ponovo počela sa radom.