Thursday, March 19, 2015

Italijanski performansi 2014. - fotografske, poetske i druge beleške

U avgustu 2014. godine realizovao sam novi serijal italijanskih performanasa u Trentu, Vićenci, Veroni, venecijanskim ostrvima Burano i Murano.
Kroz ove performanse pokušao sam na pocrtam značaj Mileninog čestog motiva - lampe petrolejke, uz čiju svetlost je najčešće stvarala noću. U vizuelno-estetskom fokusu bila je nova pokretna instalacija od stare, otmene petrolejke s kraja XIX veka, sa čijeg su se postolja vijorili mali portreti, autoportreti i njene fotografije na crnim satenskim trakama. Pronošenje instalacije na zanimljivih lokacijama ovih gradova predstavlja skoro ritualno“oslobađanje” Milenine svetlosti i podršku njenom novom trajanju.







Piazza Duomo,Trento

U staroj, stogodišnjoj lampi tinja svetlost jednog davno sagorelog meseca. Ponovo me šalje na put. Drugačije mi tragove osvetljava. Ponovo je tražim u njenoj drugoj zemlji. U srcu nosim njene reči i jednu tajnu u mislima. Lampu držim čvrsto i oprezno da se ne razbije i ne rasprši po halapljivom zaboravu. Ne osvrćem se. Hodam u primamljivu neizvesnost susretanja njene svetlosti i svetlosti gradova koje sam lako naučio da volim jer deo su njene tihe večnosti.







Piazza dei Signori, Vicenza (Vićenca)

Unutrašnjost stare lampe
ispunjena je ljubičastim staklom.
Njeni pogledi lebde na dobro poznatom vetru
u čežnji za obrisima talasa
jednog mora
u koje je sakrila
svoje najbolje dane najdužih čekanja.
Ponovo upijam celi telom,
opet udišem bez zadrške
dobro poznatu mešavinu
mirisa
kojoj sam još u prvom susretu dao
ime.
Ponovo me je prgrila
i pružila mi utehu
i dala mi snagu da slobodno stvaram.
Naučio sam da je volim lako i neobično
jer njene tragove čuva.
Vratiću se opet.
Znam da me čeka.
Njena Italija.
Takvo sam joj ime dao.





Murano, Venezia (Venecija)





Burano, Venezia (Venecija)

Performans na venecijanskom feribotu koji prolazi kroz glavni kanal, čuveni Canal Grande


S druge strane reke Adiđe, Verona


Vrt Đusti (Giardino Giusti),Verona



Rimski amfiteatar (Teatro Romano), Verona


Na drugoj strani reke Adiđe, blizu mosta Pietra (Ponte Pietra),Verona




Verona






Park Kuerini (Parco Querini), Vićenca (Vicenza)






Friday, March 13, 2015

Bečki perfromansi (jun 2014.) - poetske, fotografske i druge beleške

Serijal performanasa na različitim lokacijama u Beču realizovao sam od 22. do 26. juna 2014. godine. U njima sam se osvrnuo na Mileninu inspirsanost komedijom del arte (commedia dell’arte) i dubljim značenjima upotrebe arlekina, pjeroa, maske i lepeze u njenoj umetnosti. Koristeći masku arlekina i pjeroa, lepeze i fragmente Mileniih slika, stavljajući ih u neobične odnose, pokušao sa da otkrijem i pružim nova značenja njenim delima koja sadrže ove motive. Dublje značenje ovog perofrmativnog serijala jeste protest protiv odnosa društva prema umetniku. Kako je ovo tema koja me izuzetno interesuje i podstiče na dalje istraživačko stvaralaštvo, u nekom budućem periodu sigurno će biti predmet jedne nove, kompleksne multimedijalne studije.
Lokacije na kojima sa izvodio performanse, kao i uvek, birao sam prema specifičnoj inspirišućoj energiji koju poseduju. Zanimljivo je da sam prvi performans izveo u unutrašnjosti Karlove crkve, na samom vrhu ispod glavne kupole. Za sledeću lokaciju odabrao sam barokni vrt u okviru istorijskog arhitektonskog kompleksa Belvedere i tu sam izveo vrlo uspešan jednočasovni performans. Sledećeg dana izveo sam dvočasovni performans u još inspirativnijem ambijentu vrtova nekašnje carske rezidencije Šonbrun. Poslednjeg dana performanse sam izvodio ispred velepne Karlove crkve i ispred Tezejevog hrama u takozvanom “Narodnom vrtu”.






Maske lebde 
u bezvremenom prostoru
putovanja.
Arlekin i Pjero njen mesec prate.
Lepeze kriju krhkog leptira
koji se raspršuje u licima
koja je sazdala
u krugu
boja drugosti.
Svi smo na mostu.
Nemi i prepušteni vetru.
Čekamo njen poziv
da pređemo na drugu stranu.
Ja sam Arlekin.
Ja sam Pjero.
Ja sam leptir.
Lebdim nečujno
u međuprostoru
njenih dihotomija.
Ja sam jedna od njenih dihotomija.
Lice mi tone u plavo,
naličje u ljubičasto.
Ja jesam i ono što nisam.
Mesec me je u sebe utkao.
A mesec je Milena.
Milena je mesec.